Smatram da je biti roditelj najveći izazov koji osoba može da ima i gledajući današnje generacije kojima takođe pripadam, mislim da ga olako shvatamo, nekada i preolako. Ukoliko se ne slažete sa mnom, nastavite da čitate.
Nestrpljivo iščekivanje deteta često dolazi kao potreba za upotpunjavanjem života, novom radošću i srećom. Mi znamo da tu potrebu mogu ispuniti deca. Deca se rađaju kao najčistija bića sa predivnom, neiskvarenom energijom. Najiskrenija bića, sem kada su slatkiši i igrice u pitanju. Rode se s'uverenjem da je svet prepun mogućnosti koje su dostižne. Obasipaju nas ljubavlju i toplinom, smeju se najsrdačnije ali i najglasnije plaču jer uvek žele da iskažu svoje emocije. Moj sestrić je najiskreniji muškarac koga sam ikada upoznala.
Deca kao malena stvorenja traže sigurnost, smernice i svog životnog vodiča. Svako traži svoje. Ona se ugledaju na svoje roditelje, svoje zvezde vodilje i mentore.
Roditelji 'pak imaju svojih pet minuta slave sa krajnjim rokom do devete godine života deteta. Do tog trenutka formirana su sva uverenja, strahovi, navike, ponašanje i karakter.
Dečiji mentori ili kućni učitelji od malih nogu, se naravno trude da olakšaju životni put svog deteta. Često deca, bivaju stavljena pod okvir zaštite kako bi se sprečili negativni uticaji, ponajviše društva, tačnije okruženja u kojem odrastaju.
Roditelji pokušavaju da pruže detetu najbolje, ali često ono najbolje bude suprotno od onoga što im je zaista potrebno.
Većina roditelja pokušava da kroz decu reflektuje sebe i na taj način ih zaštiti od stvari koje su oni morali da prolaze u prošlosti, ne shvatajući da životni put nema prečicu.
Sa druge strane imamo primer i onih koji pokušavaju da svoje neostvarene snove konačno ostvare kroz svoju decu i nažalost često pronalaze način da to i urade.
Neretko korišćena rečenica, “Ja ti želim samo najbolje”, sadrži više metafora i podupreta je sledećom izrekom, „ Put do pakla je popločan dobrim namerama“.
Ukoliko zaista želimo to najbolje, potrebno ih je samo usmeriti i pustiti. Onog trenutka kada deca počnu da koračaju kroz život svojim koracima i ostavljaju otiske svojih stopala, isti će ih dovesti i do pravih cipela.
Svi znamo da kada ostanemo sami u različitim životnim okolnostima, imamo samo ono što smo naučili, na nama dobro poznat i jedinstven način.
Ukoliko dete nije dovoljno snažno da se odupre uticajima svojih mentora, biva stavljeno pod okvire roditeljskih želja i težnji i kao odrasla osoba.
Mnogi roditelji nastoje da materijalnim dobrima nadomeste svu pažnju i ljubav koju ne stižu da pruže svojoj deci, najčešće zbog nedostatka vremena. Čineći to, često zaboravljaju da jedan osmeh, lepa reč i zagrljaj jesu vredniji od deset igračaka. Ovo nije kliše, ovo je činjenica.
Naučite decu da vole danas, kako bi bili bolji ljudi sutra.
Potrudimo se, da im ne prenosimo naše strahove, razočarenja i brige.
Ne usađujemo svoje ciljeve kako bi ih oni ostvarili jer mi nismo uspeli, već im pomognemo da sastave listu svojih.
Ne ulivamo naše nesigurnosti već im omogućimo da izgrade samopouzdanje koje im sutra ne može olako biti narušeno.
Ne obeshrabrujemo ih na putu do njihovih snova već im prenesemo svoje mudrosti koje će ih podstrekivati.
Ne ukazujemo na mane već im pomognemo da ih pretvore u vrline.
Ne činimo sve umesto njih već ih naučimo kako da to urade sami.
Ne štitimo ih od padova, kako bi sutra znali da ustanu i bez pružanja naše ruke.
Ne dajemo konstantno već ih u jednom trenutku naučimo kako da stvore.
Ne biramo umesto njih, već ih podstaknemo da sami biraju.
Sutra će to dete nekome biti, kolega na poslu, muž ili žena, prijatelj a što je najbitnije roditelj.
Od nas najviše zavisi kako će se snaći u tim životnim ulogama. Da li će uspeti da prebrodi sve svoje strahove ili će nastaviti da i dalje bude dete. Od nas najviše zavisi da li od tog deteta znamo da napravimo čoveka, u pravom smislu te reči jer će ta osoba jednog dana ili upirati prstom u nas, ili nas čvrsto zagriliti i reći, "hvala".
Deca ne trebaju da budu naši trijumfi već naše bolje verzije koje će to znati da prošire i na svoje potomke.
Imamo zadatak da se dobro pripremimo, pre nego što prihvatimo ovaj životni izazov jer je to jedino što im dugujemo.
Comments